MOJ RAZLOG KUPANJA U HLADNOJ VODI?

Oduvijek sam gledala te lude ljude sa pozitivnom konotacijom misleći kako su oni nadljudi. Kako netko može ući u hladnu vodu i govoriti da mu je ugodno? Jasno mi je da su prednosti raznolike ali sam čin kupanja oduševljavao me posebno.

Otkako sam se preselila u Karlovac i promijenila klimu svako malo sam bila nešto šmrkava, bolesnjikava i baš me to nerviralo jer godinama sa imunitetom nisam imala problema. Jednom sam u šetnji nabasala na muža klijentice koji me pozvao da krenem na adaptacijsko kupanje u rijeci u rujnu 2021. Svake nedjelje u 12 sati. Do zime će se tijelo prilagoditi. Naučila sam odavno koliko je tijelo pametno i da tijelo pamti. Zvučalo mi je prihvatljivo. Tada voda nije još toliko hladna ali nije ni kao u ljetnim mjesecima. Inače, ljeto na rijeci teško mi je prihvatiti. Uđem i smočim se za osvježenje. Zgraža me golicanje travi ili koječega po nogama. Glavna uputa kojom sam se vodila “uđi u vodu i budi dok se ne počneš tresti”.

PRVO KUPANJE (Korana, 20 stupnjeva).

Prvo kupanje trajalo je 25 minuta bez treskavice, Korana je bila na 20 stupnjeva. Nije imalo smisla. Vikend nakon, 17 stupnjeva djelovalo je poprilično hladno. Jedva sam izdržala 15 minuta. Odlučila sam da neću odustati, uostalom dosadno mi je biti u vodi 15 minuta.

Jedan od iskusnih ljudi iz ekipe rekao je „Što radiš 15 minuta u Korani?“
„Čekam da se počnem tresti prema uputama iskusnih“ na što je dodao: „Još nije počelo boljeti“. Htjela sam iskusiti tu bol o kojoj pričaju.

Treći vikend, 12 stupnjeva, djelovalo je drastično hladno. Pripremala sam se na način da idem u šetnju u kratkim rukavima uvjeravajući se da to uopće nije tako jako hladno. Adrenalin me prao. Sa mnom je bio Saša (jedan od iskusnih kupača). Da se razumijemo, sama se nikad ne bih odvažila na takav drastičan poduhvat. Došli smo na kupalište, krenuo se skidati u kupaći i pumpati sklekove. Ja sam stajala i pitala ga „Jel pomažu?“ –„Meni da“ odvratio je. „Koliko?“ upitala sam pomalo u šoku. „10“ kaže dok je pumpao svojih 20(?) komada. Istog sam se trena skinula i odradila nikad lakših 10 sklekova, adrenalin me prao, pogledala sam ga i samo smo ušli.

KORANA NA UGODNIH 12 STUPNJEVA.

Srce me steglo. Hladnoća mi je stisnula pluća. Mogla sam samo disati. Nisam mogla govoriti. Pokušavala sam dopustiti tijelu da nađe strategiju preživljavanja ne znajući što mi se događa jer nisam upoznata sa procesom ali sam mu povjerovala. Meni je to bilo dovoljno. „Samo diši“ kaže meni Saša, nakon 30 sekundi postat će ti lakše. Stezanje je popustilo ali su me tlakovi hladne vode podsjećali na hladnoću u kojoj stojim dok dišem. I dalje nisam mogla govoriti. Promatrala sam svoje tijelo, vjerovala sam mu. Bila sam u šoku što sam živa, nekada nisam mogla pomisliti da tijelo može preživjeti tako hladnu vodu. Sjetila sam se Titanika i sve one ljude koji su bili u hladnom oceanu. „Nakon 2 i pol minute nastupa ugoda“ ponovno me obavijesti Saša. Tako je i bilo. Sada već mogu i govoriti. Wow. Hladnoća je ugodna. U idućem trenutku, nakon 5 minuta tijelo je počelo podrhtavati „Što sad?“ upitala sam ga. „Kada ti se tijelo počne tresti izađeš van jer ako ti se u nekom trenutku nakon što ti se tijelo prestane tresti nakon što se jako počne tresti – tad si već mrtva :D“ Na 6 minuta sam zaključila da mi se tijelo dovoljno trese i da je spremno za izlazak. Zadovoljna cijelim iskustvom otišla sam kod Saše na grijanje uz vatricu nakon čega sam osjetila zanos energije, to je jedna od prednosti hladne vode. Osim toga, bolje mi je tijelo počelo podnositi hladnoću. Nisam to odmah primijetila ali kroz kojih dva tjedna, da. To sam i htjela.

Nakon toga sam sa spoznajom koliko je moje tijelo sposobno ušla i na 9, 7 sve do 5 stupnjeva. Bila sam ponosna jer sam ulazila u rijeku kao DA ME SVI GLEDAJU! Spoznala sam da mogu ali da mi više hladna voda nije potrebna. Povjerenje koje sam stekla u snagu vlastitog tijela bilo je ono što sam trebala dobiti kroz to iskustvo. U prosincu 2021. godine bilo je moje posljednje kupanje.

MOJA SPOZNAJA.

Spoznala sam sve što sam trebala za sada i vraćam se solo radu sa tušem. Nalazim novi izazov u tome. Nemam što kome dokazivati. Sebi sam dokazala. Upoznala sam hladnu vodu i njezine prednosti. Zahvaljujući jednoj krajnosti upoznala sam prednosti i kroz vruću vodu. Shvatila sam čemu koja služi pa sam ih počela svjesno koristiti da osvijestim trenutak.
Dišući u hladnoj vodi otkrila sam koliko se tijelo revitalizira i budi, um je oštar, a tijelo mirno! Dišući u toploj vodi tijelo se opušta, ulazimo u komfor topline i ona je odlična kada želimo malo topline i komfora ali isto tako jako je teško taj komfor napustiti. Sjetite se toplog tuša u zimskim danima kako je lijepo, cijeli bojler potrošimo jer je tako ugodno i ne možemo izaći iz tuša. Hladna voda pokreće ali potreban je um koji će se odvažiti na ulazak u neugodu. I to je prekrasno, kako nam sve može služiti ovisno o cilju.

Dok sam bila u Korani jednostavno sam upoznavala sposobnosti svog tijela u hladnoj vodi. Meni je to iskustvo primarno služilo za osvještavanje daha i svoje unutarnje snage. I sada tu lekciju želim nositi u svakodnevicu. Ne treba mi Korana u ovom momentu više. Sebi sam dokazala da mogu i da sam puuno jača fizički nego što mislim da jesam. I očito sam trebala upoznati Sašu na svom putu. Prvog prijatelja u Karlovcu. I vječno ću mu biti zahvalna što me proveo kroz taj proces tako intuitivno i progresivno. Hoću li se ponovno kupati? Možda, ako me pozove 🙂

Do ponovnog čitanja,

Tjaša